Operacija štitne žlezde
Šta je štitna žlezda i koja je njena uloga u organizmu?
Štitna žlezda, ili štitasta žlezda, nalazi se na prednjoj strani vrata i iako je mala, ima izuzetno važnu ulogu u funkcionisanju celog organizma. Ona proizvodi hormone koji kontrolišu metabolizam, odnosno način na koji naše telo koristi energiju. Ovi hormoni utiču na rad skoro svih organa, uključujući srce, mozak, mišiće i probavni sistem. Takođe, štitna žlezda pomaže u održavanju telesne temperature, regulaciji telesne težine, nivoa energije i pravilnog razvoja, posebno kod dece. Zbog svega ovoga, pravilno funkcionisanje štitne žlezde je ključno za opšte zdravlje i dobrobit organizma.
Koji su najčešći uzroci poremećaja rada štitne žlezde?
Najčešći uzroci poremećaja štitne žlezde uključuju autoimune bolesti (npr. Hašimotov tireoiditis, koji uzrokuje hipotireozu odnosno smanjenje funkcije štitne žlezde, i Gravesova bolest, koja dovodi do hipertireoze), nedostatak joda u ishrani, izloženost visokim dozama zračenja (npr. tokom radioterapije), genetska predispozicija i neželjeni efekti pojedinih lekova (npr. litijum, amiodaron). Kod nekih pacijenata razviju se i čvorovi ili tumori štitne žlezde, koji mogu poremetiti njen rad. Iako se većina ovih stanja najčešće ne može sprečiti, rana dijagnostika i pravovremena terapija mogu uticati na smanjenje štetnih posledica poremećaja rada štitaste žlezde na organizam.
Šta pokazuju statistike – da li su žene ili muškarci skloniji oboljenjima štitne žlezde?
Statistike pokazuju da su žene daleko sklonije oboljenjima štitne žlezde nego muškarci. Razlog za to su, pre svega, hormonske promene koje žene doživljavaju tokom života, poput onih u trudnoći, tokom porođaja, dojenja, menopauze, kao i tokom menstrualnih ciklusa. Ove promene mogu uticati na imuni sistem i povećati rizik od autoimunih bolesti štitne žlezde, poput Hashimotovog tiroiditisa i Gravesove bolesti. Povećan broj pacijenata koji se suočavaju sa bolestima štitne žlezde može se delimično objasniti boljom dijagnostikom, redovnim preventivnim ultrazvučnim pregledima i većom svesti o simptomima.
Može li se jednom poremećen rad štitne žlezde vratiti u normalu?
U nekim slučajevima, poremećaj rada štitne žlezde može se stabilizovati, ali to zavisi od uzroka i vrste problema. Kod hipertireoze (pojačan rad žlezde), hormoni se mogu normalizovati uz pomoć lekova, terapije radioaktivnim jodom ili operacije. Kod hipotireoze (smanjen rad), najčešće je potrebna dugotrajna terapija hormonima štitne žlezde u obliku tableta, što omogućava normalno funkcionisanje organizma. Ako je poremećaj privremen, poput upale žlezde nakon porođaja ili virusne infekcije, rad žlezde se ponekad sam vrati u normalu. Međutim, kod hroničnih stanja, poput Hashimotovog tireoiditisa, lečenje je obično trajno. Ključni su rana dijagnoza, adekvatna terapija i redovne kontrole kako bi se očuvala ravnoteža hormona i sprečile komplikacije.
U kojim situacijama je operacija štitne žlezde neophodna?
Operacija štitne žlezde preporučuje se pacijentima kod kojih je biopsijom potvrđen karcinom štitne žlezde, kao i kod pacijenata kod kojih nalaz biopsije, zajedno sa ultrazvučim izgledom čvora ukazuje na mogućnost da se radi o malignom tumoru. Takođe, operacija se indikuje i ukoliko sama žlezda ili nodusi u žlezdi, zbog svoje veličine, i pritiska na okolne strukture u vratu dovode do kompresivnih tegoba (otežano gutanje, disanje, promena glasa…) ili estetskih smetnji. Hirurški tretman se koristi i kod pacijenata sa pojačanom funkcijom štitne žlezde koja je posledica Gravesove bolesti ili hiperfunkcionalnih nodusa.
Kako izgleda operacija štitne žlezde?
Operacija štitne žlezde danas je bezbedna i efikasna procedura, sa minimalnim rizikom od komplikacija kada je izvode iskusni hirurzi. Operacija može uključivati odstranjivanje polovine štitne žlezde (lobektomija) ili kompletno uklanjanje žlezde (tiroidektomija). Izvodi se u opštoj anesteziji, a rez na koži se pravi na prednjoj strani vrata. Prilikom odstranjivanja žlezde veliki značaj se pridaje očuvanju vitalnih struktura vrata, pre svega živaca koji su odgovorni za glas kao i očuvanju paraštitastih žlezda, koje su neophodne za regulisanje nivoa kalcijuma u krvi. Postoperativni bol obično nije većeg intenziteta, a vreme provedeno u bolnici najčešće nije duže od 24 sata.
Kako izgleda život pacijenta posle operacije štitne žlezde?
Život posle operacije štitne žlezde uglavnom je normalan i većina pacijenata se brzo vraća svakodnevnim aktivnostima. Ako je odstranjena samo polovina štitne žlezde (lobektomija) kod značajnog broja pacijenata preostali deo žlezde često nastavlja da proizvodi dovoljno hormona, pa dodatna terapija nije potrebna. Ukoliko je uklonjena cela štitna žlezda (totalna tiroidektomija) pacijenti moraju doživotno uzimati hormonsku nadokandu koja zamenjuje prirodni hormon štitne žlezde. Ovo je jednostavna terapija – jedna tableta dnevno, koja obezbeđuje normalno funkcionisanje organizma. U ranom postoperativnom periodu može se javiti promuklost koja se obično povlači u roku od nekoliko nedelja. Izuzetno retko promena glasa može ostati i kao trajna posledica operacije. Najčešća rana komplikacija operacije je pad nivoa kalcijuma u krvi koji je posledica privremenog ili ređe trajnog oštećenja paraštitastih žlezda. Klinički se manifestuje kao trnjenje prstiju i usana i rešava se nadoknadom kalcijuma i vitamina D dok se stanje ne stabilizuje. Kod većine pacijenata, kvalitet života ostaje nepromenjen. Uz redovnu terapiju i praćenje, hormonska ravnoteža se održava bez većih problema. Ožiljak na vratu je obično diskretan i vremenom gotovo neprimetan. Za mnoge pacijente operacija donosi značajno olakšanje simptoma i poboljšanje kvaliteta života.
