Elektromioneurografija (standardni EMNG)

Elektromioneurografija (EMNG) je elektrodijagnostička metoda kojom se ispituje električna aktivnost mišića i nerava, sa mogućnošću utvrđivanja nivoa, stepena i rasprostranjenosti lezije (oštećenja) u cilju dijagnostike bolesti i povreda perifernog nervnog sistema, nekih oboljenja i povreda moždanih nerava, kao što je nervus facialis, i eksploracija analnog i uretralnog sfinktera, kod oboljenja i povreda kičmenih sakralnih korenova koji pudendalnim nervima inervišu pomenute sfinktere. EMNG je važna komplementarna metoda prilikom kliničkog ispitivanja nervnog sistema i neuromišićnih bolesti. Primenjuje se kao detekciona elektromiografija (EMG) – ispitivanje električne aktivnosti mišića, stimulaciona elektromiografija ili elektroneurografija (ENG) – merenje brzine provodljivosti perifernih nerava – sa mogućnošću nekih refleksoloških ispitivanja, kao što su H-refleks, Blink refleks, F-talas i druga.

Najčešća pitanja i dodatne informacije

Definicija usluge – šta je pregled, intervencija

Elektromioneurografija (EMNG) je metoda kojom se ispituje funkcija kičmenih korenova, perifernih živaca koji nastaju iz tih korenova i mišića koje inervišu ti živci.

Elektromioneurografija (EMNG) se obavlja u cilju dijagnostike neuroloških oboljenja kod kojih se javljaju: bolovi u vratu i krstima; bolovi, slabost i trnjenje u rukama i nogama; bolovi u mišićima; slabost ili oduzetost pojedinih delova tela; „pad stopala”; „viseća šaka”; „iskrivljenost jedne polovine lica” (pareza nervusa facialisa); upala mišića; gubitak mišićne mase u pojedinim delovima tela („šiljato rame”, topljenje mišića natkolenice ili lista, malih mišića šake ili stopala itd.).

Standardna elektromioneurografija (standardni EMNG) obuhvata:

  • Standardna iglena EMNG – najčešće se korsiti za utvrđivanje oštećenja kičmenih nervnih korenova (kod diskus hernija i išijasa) i kod oštećenja perifernih živaca (neuropatije) ili mišića (miopatije);
  • Mijastenični test – test neuromišićne transmisije (TNT) ili test repetitivne stimualcije (TRS);
  • Blink refleks (refleks treptanja ili trigemino-facijalni refleks) koji se najčešće korsiti kod paralize ličnog živca ili lezije trigeminusa (trigeminalna neuralgija), ali i kod nekih lezija moždanog stabla posebno moždanog mosta;
  • EMG sfinkterskih mišića (spoljnog analnog i uretralnog sfinktera) i mišića međice sa bulbokavernoznim refleksom, kod poremećaja sfinkterskih funkcija;
  • Autonomni testovi – testovi za ispitivanje funkcije autonomnog, odnosno, vegetativnog nervnog sistema.

Kako se izvodi (obavlja) pregled, intervencija

EMNG ispitivanje se vrši pomoću računara sa posebnim programima za neurofiziološka ispitivanja, različitim elektrodama kojima se stimulišu određeni nervi i detektuju (registruju) očekivani odgovori. Elektrode se postavljaju na različite delove tela i mišiće, u zavisnosti koji test se koristi. Dobijeni grafički zapis prilikom ispitivanja senzitivne provodljivosti (tzv. neurogram) upoređuje se sa referentnim vrednostima (vrste aparata i dijagnostičke laboratorije u kojoj se vrši snimanje).

Standardni EMNG pregled se sastoji iz dva dela: 1. elektromiografije (EMG) – ispitivanja funkcije i karakteristika (parametara) AMP i 2. elektroneurografije (ENeG) – ispitivanje funkcije perifernih živaca, njihovih spletiva i kičmenih korenova iz kojih oni nastaju.

– Elektromiografije (EMG)
Ispitivanje funkcije mišića elektromiografija (EMG) se vrši iglenom koncentričnom bipolarnom elektrodom koja registruje aktivnost mišića u miru, u relaksaciji, a zatim i za vreme njegove aktivnosti (kontrakcije). Prilikom aktivnosti mišića registruju se akcioni mišićni potencijali (AMP). Posebnu dijagnostičku važnost ima registrovanje tzv. spontane denervacione aktivnosti mišića u miru, jer u zdravom mišiću u miru nema nikakve aktivnosti.

– Elektroneurografija (ENeG)
Ispitivanje funkcije perifernih živaca, njihovih pleksusa i kičmenih korenova se vrši električnom stimulacijom, korišćenjem komercijalnih stimulatora integrisanih u računar namenjen za EMNG ispitivanje. Odredjuje se senzitivna i motorna brzina provođenja perifernih živaca, karakteristike njihovih senzornih neurograma i M odgovora, vreme njihovog kašnjenja (tzv. latence), latence i frekvence dobijenih F odgovora, koje su indikator funkcije kičmenih korenova.

Kada se zakazuje i zbog čega se obavlja – simptomi, bolesti, stanja

Pregled indikuju odgovarajući lekari specijalisti neurologije, neurohirurgije, fizikalne medicine, urologije, reumatologije, ortopedije.

Indikacije za primenu EMNG pregleda:

– Bolesti perifernog nervnog sistema: neuropatije (nasledne i stečene), radikulopatije (oštećenje kičmenih korenova) i nervnih spletova (pleksusa – pleksopatije);
– Bolesti motornog neurona: amiotrofična lateralna skleroza (ALS), mišićne atrofije zbog oštećenja kičmene moždine (spinalne mišićne atrofije);
– Oboljenja mišića: miopatije (mišićne slabosti) mišićne distrofije, upale mišića (polimiozitis);
– Oboljenja neuromišićne sinapse: mijastenije i mijastenični sindromi;
– Miotonije (specifične neuromišićne bolesti sa produženim kontrakcijama mišića);
– Povrede perifernih živaca i njihovih spletova (pleksusa);
– Kod nekih oboljenja centralnog nervnog sistema mogu se koristiti određene EMNG metode;
– Neke EMNG metode se mogu koristiti i kod poremećaja tzv. autonomnog nervnog sistema.

Jedina relativna kontraindikacija je pejsmejker koji pacijent ima, posebno kod EMNG ispitivanja glave (Blink refleks) ili ruku i ramenog pojasa.

Važne napomene za pacijente:

– Ispitivanje traje od 45 do 60 minuta uključujuči i izdavanje nalaza
– Nema posledica posle ovih ispitivanja i rizika za pacijente
– EMNG ispitivanje je nisko invazivno, uglavnom zbog korišćenja iglene elektrode, kao i električne stimulacije koja je niskog intenziteta za većinu ispitivanja
– Izvodi se bez lokalne anestezije, zbog mogućeg negativnog uticaja anestetika na rezultat
– Za EMNG ispitivanje je potrebna lična higijena pacijenta, čiste noge, toaleta anogenitalne regije prilikom ispitivanja sfinkterskih mišića.

Naš tim iskusnih stručnjaka